Uncategorized

U Makedoniji smo lustrirali 200 bivših udbaša. Budite sigurni da ni u Hrvatskoj nisu prestali djelovati

Интервју за најтиражниот хрватски весник ЈУТАРЊИ во мај 2016. 

Direktor Državnog arhiva Makedonije Filip Petrovski govori o iskustvima lustracije u svojoj zemlji koja ju je morala prekinuti zbog pritiska iz EU…
ilip Petrovski, 44-godišnji direktor Državnog arhiva Makedonije, boravio je u Zagrebu, na skupu “Tjedan sučeljavanja s prošlošću”, gdje je izazvao velik interes govoreći o makedonskim iskustvima s lustracijom. Premda je Makedonija provela lustraciju, a RH nije, Petrovski kaže da nije bila dovoljno temeljita, trajala je nepunih sedam godina, a prekinuta je prošle godine. No i to je bilo dovoljno da se lustrira 200-njak bivših udbaša i njihovih suradnika koji su zauzimali visoke funkcije u političkom i javnom životu Makedonije. Petrovski je doktor političkih znanosti, a bio je zastupnik i generalni konzul u SAD-u. Objašnjava da je zakonu o lustraciji prethodio onaj kojim su otvoreni policijski dosjei. Osobno je, prije 15-ak godina, kao zastupnik u parlamentu (Sobranje) sudjelovao u donošenju zakona o otvaranju policijskih dosjea. Omogućio je uvid u dosjee koji su stvarani iz političkih pobuda. – Vrlo brzo smo zaključili da smo bili u krivu što smo mislili da je tajna policija Jugoslavije, kolokvijalno Udba, prestala raditi 1991. Naprotiv, nastavila je s radom i istim poslom, a i ja sam se u to uvjerio kada sam 2000. vidio svoj dosje, u kojemu je stajalo da su me isti ti ljudi “obrađivali” i 1997. A dosje sam imao još kao student jer su procijenili da sam opasan za sustav – kaže Petrovski. Dakle, zloporaba tajne policije nije prestala nestankom Jugoslavije. Pokazalo se da su radili u Makedoniji sve do 1998., kada na vlast dolazi stranka VMRO-DPMNE (desna nacionalna stranka). Kada su otvorili dosjee, u VMRO-u su shvatili da su ih sve “obrađivali”. Premda svatko u Makedoniji od tada može vidjeti svoj dosje, imena suradnika i operativaca koji su ih obrađivali su pokrivena. Dosjei su 2002. predani u Državni arhiv. Petrovski dodaje da su bili šokirani kada su spoznali da su službe koje su radile na profiliranju VMRO-a, odnosno špijuniranju stranke, bile zadužene da ih špijuniraju čak i dok su bili na vlasti od 1998. do 2002. To je bila Služba državne sigurnosti ili na makedonski Uprava za bezbednost i kontrarazoznavanje (UBK). VMRO ponovno dolazi na vlast 2006., a dvije godine poslije otvara proces lustracije, koji je predviđao, primjerice, da se svi kandidati koji namjeravaju obavljati politički i javni posao moraju javiti komisiji za verifikaciju podataka. Dakle, ako ste se željeli kandidirati za mjesto gradonačelnika, zastupnika, profesora morali ste prethodno dobiti potvrdu komisije o tome da niste surađivali s tajnom policijom, kaže Petrovski. Komisija je bila tijelo neovisno o parlamentu i vladi. Zakon o lustraciji bio je više puta napadan od nevladinih udruga, uglavnom lijevih, završio je i na ustavnom sudu, a oporba je pokušavala diskreditirati proces lustracije. – No, komisija je u tih sedam godina postojanja odradila 200-tinjak lustracija, od čega 130 lustracija koje su se odnosile na žive ljude, a 70-ak na one koji više nisu živi. Oponenti su inzistirali na prikazivanju tog procesa kao masovnog, vrlo temeljitog i provođenog na okrutan način. Prigovaralo se da taj zakon uništava živote ljudi. No, lustrirali smo, primjerice, i jednog ustavnog suca, a kada je bio lustriran, svoj slučaj odnio je na sud u Strasbourg. No, i Strasbourg je potvrdio da je bio suradnik tajne policije – objašnjava Petrovski. Zakon je počivao na političkom stavu da onaj tko je surađivao s tajnim komunističkim službama ne može u Makedoniji biti na političkoj i istaknutoj javnoj funkciji. Zamišljen je kao zakon koji će pročistiti društvo. Postignut je određeni efekt, čak su se i ljudi koji su bili suradnici tih službi i sami počeli udaljavati, odnosno izbjegavali su se prijavljivati za javne funkcije, sve kako se njihovo ime ne bi objavilo. No, dobar dio njih koji su bili suradnici ipak nisu priznali lustraciju. Poput eminentnog profesora na pravnom fakultetu u Skoplju, a ni dekan tog fakulteta nije proveo zakonsku obvezu da ga makne s katedre. Ometala nas je oporba Petrovski podsjeća da se zakon odnosio na svaku javnu poziciju u društvu, dakle na sve gradonačelnike, zastupnike, ministre, profesore na fakultetima, ali i urednike u medijima. Ne sjeća se slučaja da bi neki novinar bio lustriran. Pojavio se problem koji je znatno otežao lustraciju kada su utvrdili da nedostaje najveći dio dosjea. Sam Petrovski otkrio je dokument iz 1965., kada je bila oformljena komisija Izvršnog vijeća Makedonije (vlade), a koja je istraživala zloporabe tajnih službi u formiranju dosjea (nakon pada Rankovića). I u tom se dokumentu spominje da je tada postojalo 137 tisuća dosjea makedonskih građana. Danas, pak, Državni arhiv Makedonije čuva 15 tisuća dosjea, a za više od 122 tisuće njih se ne zna gdje su završili i zašto ih nema. Postoji trag, no ne zna se tko ih je i kada maknuo ili uništio. No, kaže Petrovski, revizija iz 1965. utvrdila je da je infiltracija tajnih službi u društvo bila toliko velika da je postavljala sve direktore po poduzećima. To se nastavilo i nakon stjecanja neovisnosti Makedonije. Ne može se, međutim, procijeniti na koliko se ljudi lustracija mogla odnositi.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/filip-petrovski-u-makedoniji-smo-lustrirali-200-bivsih-udbasa-budite-sigurni-da-ni-u-hrvatskoj-nisu-prestali-djelovati-1083003 – www.vecernji.hr

Следете ме на овие социјални мрежи